U današnje vreme bismo tu zaboravljenu vrlinu Duše mogli da potražimo u istoriji jezika ili nekim klasičnim delima.
Nisam sigurna da li mlađe generacije uopšte mogu razumeti značenje ove reči; i to zbog nas odraslih i celokupnog nasleđa koje smo im ostavili. Čestitost se lako razume ako čovek zna barem jednu osobu koju je krasila ova vrlina. No, u suprotnom ona zvuči vrlo zastarelo, pa čak i nemoguće.
No, baš je čestitost prema samome sebi i okolini vrlina Stvaraoca. Ona briše sve negativne okove kojima je čovek sam sebe vezao, odvaja žito od kukolja, istinu od laži.
Zato je najvažnije pitanje koje možemo sebi postaviti svakoga dana: Jesu li moje misli, reči i dela čestita?!
Put do Ljubavi..do Sebe..je put Čestitosti..koji rađa vrline Duše: ranjivost, predanost, istrajnost, stalno otvaranje, suočavanje i opraštanje ♡ ☆
Neka Ljubav bude ljubljena!