ISCELITI SEBE

isceliti

Problem ili patnja je u suštini posledica nesklada između Duše (srce, intuicija, kreativnost, božansko) i Ega (um, želje, okolina, očekivanja). Ove dve strane možemo da uravnotežimo ili pomirimo introspekcijom, svesnim disanjem, osećanjem i kvalitetnim vođstvom. Također, između procesa pomirbe i udruživanja srca i uma postoji tajni sastojak bez kojeg uspeha nema. To je Ljubav, Ljubav prema Sebi i Drugima. Ljubav Nam je dar s Neba, ne možemo da je zaslužimo ili zaradimo. Možemo da je pozovemo u svoj Život, da se svesno otvorimo, da je zamolimo i dopustimo.
Put isceljenja zahteva suočavanje Indivudue sa sopstvenim greškama, tj. odlukama koje nisu bile u skladu sa njegovom prirodom, dušom ili voljom Izvora. Uvid je samo prvi korak. Ostaje Dopuštanje Izvoru da nas pomeri, izmesti, sruši sve lažno u našem životu i ispravi naš Put. Čovek to ne može da uradi sam.
Uvidiš u sebi dva čoveka: onog pravog i veštački stvorenog od raznoraznih sećanja duše, programa, djubreta, okruženja, očekivanja, itd.
Izabereš.
Koji ćeš biti kada se oba pojave u tebi.
Svesnost je najlakši put.
Dakle, slediti svoje srce (Dušu), koristiti um (tehnike, biraš) kao alat i dopustiti Izvoru da nas ispuni. To troje. A najveće od svih jeste Ljubav.

*****************************

UČINI ŠTO MOŽEŠ..svet je tvoje telo, tvoj um i tvoja duša. Obrati pažnju. Isceli rane. Osećaj zajedno. Učini što možeš.
Jučer me jedna divna, mlada, lepa, vredna i uspešna klijentica potakla da razmišljam o ovoj temi.
Postoje stvari u našim životima za koje smo sve pokušali i ne uspevamo da ih promenimo..to su naše lekcije koje treba da prihvatimo i da se povinujemo tim zadacima naše duše..jer kroz prihvatanje, poverenje i prepuštanje dolazi pravi Mir – mera zdravlja nase duše ❤
Nećemo ih “rešiti” preko noći jer su dublje stvari u pitanju. Zato je važno prihvatiti ih kao ligt motiv ili neku predivnu muziku u pozadini našeg života. Stalnu. Nad kojom bdijemo.
Držimo je pomalo u svesti..i opet, i opet…
Ne može se brzinski lečiti naša duša, ona je prirodna a priroda je spora – posmatrajte. U ciklusima.
Promenom stila života, čišćenjem od svega suvišnog, prihvatanjem onog što ne valja i malom dnevnom praksom…činimo čuda.
Odmaramo dušu.
Da te utešim: neke stvari nikada nećemo promeniti kod sebe 😉 nasmej se! Sebi.
Prihvati sebe nasavršenog!
Poenta je u prihvatanju.
Zato “zagrli sebe” dragi čoveče, onako iskreno kad niko ne vidi, možeš i ispred ogledala – i voli sebe, svoje rane, svoje boli, svoje greške, oprosti sebi sve ono što nisi a sanjao si, oprosti si i i ono što jesi a znaš da je pogrešno..čuvaj sebe.
Voli svoje mane, nesigurnosti, nedostajanja, lenjost, lutanja, bežanja, pogrešne procene i izbore.
Samo dozvoli.
Dozvoli sebi da budeš čovek.
Nesavršen i pun zabluda i potreba..
Dozvoli..
A onda kad prihvatiš sve to..uradi nešto sa svojim željama i potrebama; odmori, upiši kurs, pozovi nekog i izvini se, kaži nekom da ga voliš, čitaj knjigu, odaberi terapeuta ili prijatelja koji će ti pomoći..
Nisi sam!
Svi smo mi “tu negde” slični..sa vrlo naizgled različitim doživljajima istih tema i emocija..
Dozvoli sebi da budeš ranjiv i živ.
Tada se oslobađaš i lečiš 🙏
Tek takav/a si stvaran/na ♡☆
Budi nežan/na prema sebi 🤗
Što ćeš danas lepog učiniti za sebe!?
Neka Ljubav bude ljubljena!