Jedna klijentica me iznenadila pesmom:

Svijet je bučio podlost svoju

I izgubih se tražeći svoj mir

Otišavši od sebe

I tražeći spasiteljski lik.

Sinkronicitet je bio jači od misli mojih

I sve moje želje se svele u jednu čežnju

I naletjeh na tebe nečujno

I osjetih u tebi svoju čežnju nježnu.

U prisustvu tvojem moje biće se osjećalo kao kod kuće

Prihvaćeno od krajnosti do krajnosti u svojoj igri dualnosti

I neosvještenosti kroz poniznost tvoje duše,

Gdje lažne slike se ruše,

Odbacivši lik spasitelja

I predajući ga u ruke moje

Da sakupim sama razasute dijelove duše svoje.

Usmjerivši me na Istinu koja spava u meni

Fokus sa dobre mene usmjerih na onu skrivenu u sjeni.

Tvoj nježan glas govori Istine duboke,

I osvjetljava korake onima

Koji kroz vlastitu tamu hode.

Kanal za dobro, spokoj i čestitost,

Prisutnost tvoja svako biće uvažava kroz autentičnost.

Anđeo bez krila, svjetlo bez sjene,

Hvala ti na svemu što činiš za druge i za mene!

Nećeš nikada biti zaboravljena

Jer tvoj trag svijetli odavde do Neba!

M. B.