Jedna klijentica me iznenadila pesmom:
Svijet je bučio podlost svoju
Otišavši od sebe
I tražeći spasiteljski lik.
Sinkronicitet je bio jači od misli mojih
I sve moje želje se svele u jednu čežnju
I naletjeh na tebe nečujno
I osjetih u tebi svoju čežnju nježnu.
U prisustvu tvojem moje biće se osjećalo kao kod kuće
Prihvaćeno od krajnosti do krajnosti u svojoj igri dualnosti
I neosvještenosti kroz poniznost tvoje duše,
Gdje lažne slike se ruše,
Odbacivši lik spasitelja
I predajući ga u ruke moje
Da sakupim sama razasute dijelove duše svoje.
Usmjerivši me na Istinu koja spava u meni
Fokus sa dobre mene usmjerih na onu skrivenu u sjeni.
Tvoj nježan glas govori Istine duboke,
I osvjetljava korake onima
Koji kroz vlastitu tamu hode.
Kanal za dobro, spokoj i čestitost,
Prisutnost tvoja svako biće uvažava kroz autentičnost.
Anđeo bez krila, svjetlo bez sjene,
Hvala ti na svemu što činiš za druge i za mene!
Nećeš nikada biti zaboravljena
Jer tvoj trag svijetli odavde do Neba!
M. B.